26.9. - 1.10.2009. Galerija Palach, Rijeka
Lora Dimova: BE MY GUEST
Prvo, moram spomenuti da je ovaj projekt realiziran koristeći inspiraciju iz inspiraciju is samog prostora, okruženja kroz nešto više od tjedan dana. Prostor; percipiran, interpretiran i potom ponovno izmišljen na način jedinstven za Loru Dimovu.
Njena fotografija stvara nova polja inspirirana i predmetima i modelima koji se nađu pred njenim objektivom. Oni se nalaze zarobljeni u precizno određenom trenutku čija svrha nije pričanje priče već stvaranja temelja za priču. Dimova koristi emocije rađe nego racionalnost sa svrhom stvaranja osjećaja nestabilnosti i znatiželje u gledaocu.
Instalacija je komplementarna fotografijama. Papir se koristi da bi se predmeti “sakrili”, čineći ih dijelom ove fantazije. Predmeti su poveznica između instalacije i fotografija, ali simultano, kroz bijelinu papira, odvajaju se od fotografia kao što se trenutak u vremenu odvaja od tekućeg vremena - kroz percepciju.
Performans izveden u ovom prostoru, u galeriji donosi stvarni život cjelini, upoznajući publiku pobliže s ovim novim svijetom.
Ova instalacija ima skrivenu povijest, koja nije dokučiva i za koju se ne očekuje da bude dokučiva, čineči publiku znatiželjnom. Tako da, budite moj gost.
* * *
I have to mention first that this project was realized using only the inspiration from the surrounding enviroment within little over one week. An enviroment Percived, interpred, reinvented, and now; presented to you in a manner unique to Lora Dimova.
In her photography, she invents new realms inspired by objects as well as the models she shoots. They find themselfs entangled in an precise moment which purpose is not to tell a story to the viewer, but to envoke the posibility of a story. She uses emotions as tools rather than logic in order to achieve a sense of instability and curiosity in the audience.
The instalation is complementary to the photographs. Paper is used to “hide” the objects, to make them a part of this fantasy. These objects are the connection between the installation and the photographs but simultaneously , with their white appearance, they detach themselfs from the photographs in a way ongoing time detaches itself from a moment in time - by percepcion.
The performance made within this environment, in the gallery, brings real life to the whole making the audience more aquatinted to this new universe.
This packed installation has hidden history, which is unrevealed to us and it should stay like this, making us more and more curious. So, be my guest.
Kustić Andrea
