Ciklus APU, Molekula

Tue, 2 Dec 2008 12:42:10 +0100

u Četvrtak 4.12.2008. u Molekuli, otvara se skupna izložba studenata koji su sudjelovali u ovogodišnjem Ciklusu izložbi studenata Akademije primjijenjene umjetnosti. Na otvorenju će biti predstavljen i zajednički katalog izložbi.

Studentski ciklus zamišljen je kao proces koji bi omogućio studentima Akademije primjenjene umjetnosti da se okušaju u javnoj prezentaciji, upoznaju se s organizacijom i postavom; pri tom nije bitno da li je student tek upisao fakultet ili je već apsolvent pred diplomom, sve ovisi o njegovoj/njezinoj poduzetnosti. Kroz to iskustvo mlada osoba shvaća i upoznaje svoj mogući budući poziv.
Izložbe su bile raznovrsne i poticajne, bilo je slikarstva, fotografije, grafike, crteža, kiparstava, primjenjene umjetnosti, te jedan konceptualni projekt i instalacija. Katalog je zadržao prošlogodišnju formu “dosjea x”, s fotografijom autora i njihovim potpisom, kao želja da se student što više predstavi i upozna. Izložbe su se održavale četvrtkom, u razdoblju od 11.06 do 02.10. s tim da je u kolovozu učinjena stanka, a sve se to odvijalo u prostoru Saveza udruga Molekula, koji su se iskazali kao izvrsni domaćini.
U projekt je trebalo uključiti i studente povijest umjetnosti, koji su ovaj put zakazali, te su studenti likovne pedagogije uskočili umjesto njih i pokazali da mogu s lakoćom konkurirati povjesničarima. Tako su se kao kuratori izložbi okušali/e studenti/ice: Tajana Putrih, Ana Tomić, Andrea Klić, Andrea Kustić, Ana Petković, te uz njih: Marijana Mikolčić prof. hrvatskog jezika i Vedrana Valenčić prof. lik. kulture.
U ovom ciklusu izlagalo je 11 studenata. Prva je probila led mlada Valentina Stepan studentica 2. godine, sa svojim maštovitim grafikama i lampom, zatim se javnosti predstavila apsolventica likovne kulture Kristina Jurković izložbom crteža pod nazivom “Privatni prostori”. Usljedili su: Lidija Matulin i Iva Miškulin koje su se predstavile fotografijom, zatim s kiparskog smjera Diana Vitković radovima u patiniranom gipsu, grafičari Kristina Tustanovski, Filip Badurina; u rujnu ciklus nastavljaju Andrea Klić sa nizom ulja na platnu, Sanja Stojković sa svojim futurističkim igračkama/instalacijama, Marina Mikolčić portretima izrađenim pijeskom, te zaključno Marta Maričić konceptualnim radom “Reakcija akcija”.
Kućna atmosfera ambijenta Molekule doprinjela je da se izlagači i posjetitelji osjećaju ugodno, odaziv na izložbe bio je velik, poseban “bum” doživjela je Marta Maričić s oko 50 posjetitelja. Pred nama je sada završna skupna izložba svih studenata koji su se samostalno predstavili u ovogodišnjem ciklusu, te možemo vidjeti svu raznovrsnost izričaja studenata APU Ri. Zahvaljujem se svima koji su pomogli da se ovaj program realizira, studentima želim puno sreće i uspješnu karijeru s nadom da će se druge godine ciklus nastaviti u istom duhu sa još više kandidata, uživajte.

Luisa Ritoša

Ciklus je obuhvatio slijedeće autore / izložbe:
Valentina Stepan: NOVO NEBO NOVA ZEMLJA
Kristina Jurković: PRIVATNI PROSTOR
Iva Miškulin: JEDNOSTAVNO VOLIM
Lidija Matulin: MEĐULJUDSKI ODNOSI
Diana Vitković: INTERPRETACIJA ODNOSA
Kristina Tustanovski: VELIČINA JE U OKU PROMATRAČA
Filip Badurina: ČUVARI GRADA
Andrea Klić: KLJUČEVI TKIVA
Sanja Stojković: IS IT A BIRD!? IS IT A PLANE!?
Marina Mikolčić: SVA LICA SVIJETA
Marta Maričić: REAKCIJA AKCIJA

“Ljudi iz Rojca“ - 21.11.2008. u 20:00 sati Molekula, Delta 5

Tue, 18 Nov 2008 13:43:02 +0100

Ljudi iz Rojca je izložba fotografija o stanovnicima najveće kuće u Puli - Karlo Rojcu. Riječ je o zgradi nekadašnje pomorske škole austro-ugarske mornarice, kasnije vojarne talijanske vojske, te vojske bivše Jugoslavije, da bi danas bila sinonim za centar gradskih udruga, najveći objekt ovakve vrste u Europi. Od odlaska armije iz Pule, zgrada koja je nekad primala 5000 vojnika, biva napuštena i devastirana. Nekoliko godina u njoj borave i izbjeglice i prognanici, da bi 1998. godine u zgradu ušli prvi stanari. To su bili članovi kazališta Dr. Inat, Puhačkog orkestra, Zaro, te za njima dolazi Monte Paradiso, Suncokret, Zelena Istra, udruge nacionalnih zajednica i ostali. Daljnja dodjela prostora odvija se pretežno stihijski, a mnogi su prostori skvotirani. Krajem 2000. godine Grad Pula pokušava provesti odluku o naplaćivanju prostora, no tada se udruge prvi put organiziraju, a Grad povlači zahtjev, uglavnom zbog političkih poena. Nakon tog događaja Rojc je kao neugodna politička priča u svim važnim gradskim odlukama bio zaobilažen, te se pokušala progurati ideja o gigantskom školskom centru. Smjenom vlasti ta ideja više nije spominjana. U međuvremenu udruge nastavljaju raditi na svojim programima te u zgradi postupno započinje unutarnji život koji zgradi daje obilježje multikulturnog centra s najrazličitijim sadržajima i korisnicima.
Rojc danas broji više od 90 udruga i primjer je uspješne prenamjene vojnog objekta s ciljem korištenja u javne svrhe kroz koji tijekom dana prođe do 300 korisnika. Ovo je priča u fotografiji o stanovnicima ove čudnovate zgrade nastala od 2005.do 2008. godine iz redova fotografske skupine Studio KaPula. Izložba je do sad predstavljena u Puli, Osijeku i Čakovcu.

Autori: Dejan ŠTIFANIĆ, Ivan ZIDAR, Vanja RADOVANOVIĆ, Hassan ABDELGHANI, Bojana ALAVUK, Miljana HADŽIĆ, Samanta MILOTIĆ - BANČIĆ, Sanja OBRADOVIĆ, Elvira PERUŠKO, Saša RADOLOVIĆ, Goran VAREŠKO, David ŠURAN, Saša BESTULIĆ, Teddy LEE, Ingrid UGUSSI, Mijomir PETROVIĆ i Ida SKOKO.

Birthday party - 6.11.2008 u 20:00 galerija Trag, kub Palach

Wed, 5 Nov 2008 13:38:21 +0100

Ana Glažar autorica je koja u svom izričaju oscilira između pop kulture (strip) i klasike (slikarstvo), vješto spajajući obje odrednice u finalni koncept predstavljen na ovoj izložbi.
Radi se o nizu slika na kartonu, izrađenih u kombiniranoj tehnici, koje se mogu čitati kao strip, ali i stajati zasebno, također tu je i instlacija: stol s rođendanskom tortom i kapicama za posjetitelje. Strip kao vitalna, tečna forma, idealan je verbalno-vizualni ekvivalent naše visokorazvijene tehničke civilizacije. Dodirne točke nalazimo i s manga izričajem, kojeg karakterizira jaka ekspresivnost i naglasak na dječje. Međutim forma koju nudi autorica nadilazi definiciju stripa i sukladno sa suvremenim strujanjima stvara hibridizaciju koja uključuje spajanje naizgled oprečnih izraza vizualne umjetnosti.
Veća skupina radova obrađuje motiv rođendanske zabave. Formati slika su manji, intimniji, uvjetno rečeno dječji, kao i kombinirana tehnika: spoj olovke, ugljena, akrila, flomastera, bojica (direktno nas asocirajući na razigranost djeteta koje otkriva svijet likovnog). Ambijent u kojem se pojavljuju likovi postiže se crtačkim nemirom, likovi ostaju «neoblikovani», djeluju kao skica, te egzistiraju u domeni sjene/sna (podsvijest). Verbalni sadržaj slike komunicira se isključivo na engleskom jeziku: jeziku kompjutera, interneta, zapadnog svijeta; jeziku budućnosti preko kojeg ulazimo u trend i neo-pop.
Rođendanska proslava simbolički je čin slavljenja vlastitog života, afirmacija sebe. Uobičajena procedura sadržava sljedeće elemente: tortu, prijatelje i/ili poznanike, muziku, hranu i piće. Da bi proslava bila cjelovita svi elementi trebaju biti na broju, posebno elemet posjetitelja, ne dođu li, proslava je ustvari propala; to je trenutak u kojem potvrda iz vanjskog svijeta biva pružena ili ukinuta. Glažar to tematizira na način da svoj glavni lik stavlja u jasne narativne situacije; sve likove prožima izraziti emotivni naboj, ekstatična, zabrinuta ili pak dječje molećivo/bespomoćna stanja u atmosferi pustoši koju postiže bjelinom i nedefiniranim prostorom. Pustoš je to svijeta odraslih, svijeta zabrana, granica, nedopuštenog razvoja. Čini se da kao borba preostaje jedino jogunasto ponašanje. Suprostavljanje i sukob između društva i pojedinca kroz jaki emotivni naboj, odlika je ekspresionističkog pokreta (Ensor, Munch). Strah je ovdje najjači okidač i pokreteč radnje, strah od usamljenosti, napuštanja i izdvojenosti. Taj strah ostvaruje se svakodnevno, svakome. Otuđenje se stalno povećava; ljudi grabe ne bi li zaboravili na razdvojenost, izolaciju i samoću, ne bi li zaboravili na kreativnost i igru koje ovo društvo ne dopušta, Anini likovi srećom još uvijek to mogu, mogu biti razigrani, biti zahtjevni, biti tužni; otvoreno i izravno iskazivati emocije. Također ono što nam ovo društvo ne dopušta je istinsko odrastanje, drži nas u stalnom stanju djeteta nudeći nam uvijek nove igračke (konzumerizam), s čime se ustvari suočavamo kroz cijeli «Birthday» koncept. Glažar genijalno proširuje svoju priču na instalaciju i akciju, odnosno na simulaciju rođendanske zabave. Igra na papiru se sada prenosi u realno i mi bivamo u nju uključeni, mi postajemo ta slatka stvorenja, pikačui, i “bebe-monstrumi”, (p)ostajemo polimorfni pervertiti, zamrznuti. Dolazi do eksperimenta, odnosno provjere: da li smo mi zaista takvi i hoćemo li se gledajući ovu izložbu ustvari gledati u ogledalo? Otvorenje izložbe postaje igra, projekt, trenutak rođenja i spoznaje.
I za kraj: I hope you’ll have a good time on this birthday party, and don’t forget: fun, fun, fun!!

Luisa Ritoša

Ana Glažar
Kontakt
mob: 099 418 88 23
e-mail: glazarana@gmail.com

Rođena 1981. u Rijeci. Diplomirala slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji, u klasi prof. Eugenija Comencinija. U Veneciji, 2006. godine, osniva dizajnerski studio Imegadito za koji kreira igračke i ilustrira. U Rijeci surađuje sa udrugom Plus koja se bavi promicanjem kulture i mladih umjetnika te galerijskom djelatnošću. Od 2008. je član Hrvatkog društva likovnih umjetnika.

Umjetnički angažman

2008. skupna izložba novoprimljenih članova HDLU-a u galeriji Juraj Klović,Rijeka
izložba ilustracija u sklopu Stand Up umjetničke akcije, Rijeka
ilustracije za mikro-dramu Post u sklopu Park-in-Zagreb festivala
ilustracije i oblikovanje naslovnice za zbirku poezije TReŠ Jelene Tondini

2007. skupna izložba slikarskog odjela na Accademiji di Belle Arti u Veneciji u klasi
profesora Alda Grazzija.

2006. skupna izložba grafike Regalare Arte u galeriji 3D, Mestre

2006. izložba projekta Laboratori artigiani aperti sa studiom Imegadito u
Convento S.Cosmo e Damiano, Venecija

2000. skupna izložba workshopa Niti , Juraj Šporer, Opatija

What is not art?

Wed, 29 Oct 2008 13:36:34 +0100

Rok za slanje/predaju radova je: STO PRIJE!
Jurjevic; 32 Kingston Avenue, Leatherhead, KT22 7HY,UK
Kontakt: navedene adrese ili email: marina.jurjevic@ntlworld.com

Pozivam vas na sudjelovanje u novom internacionalnom projektu:
“Sto nije umjetnost”   (“What is Not Art”).
Moj je cilj sakupiti 100ak misli/expresija o tome sto je umjetnost i isti broj predmeta koje sudionici ne smatraju umjetnoscu/umjetnickim djelom, te ih sve zajedno izloziti.
Pravila:
Papir:
1. Napisite i/ili nacrtajte - izrazite svoje misli na bilo koji Vama drag nacin da biste odgovorili na pitanje - sto je za Vas umjetnost.
       Tretirajte papir kao slobodan prostor za svoj izrazaj!
ukolko se radi o pisanoj rijeci trebao bi i prijevod na engleski (pri dnu stranice), jer je engleski internacionalni jezik projekta (za one koje ne znaju engleski, ne brinite se samo ostavite nesto mjesta za prijevod).
1. Maksimalna dimenzija papira: 18x 29 cm (nesto manji od A4)
       tip, boja, textura papira je u potpunosti Vas izbor
Predmet:
1. Prilozite predmet koji za Vas ne predstavlja umjetnicko djelo/umjetnost
     (to moze biti bilo sto: kamen sa ceste, prasina, sto god vam padne napamet…)
1. Maksimalna dimenzija predmeta: 16x 27x 1 cm, max. tezina 100 gr.

Buduci da ce vas rad/doprinos biti izlozen pod vasim imenom kao konstitutivni dio moje instalacije, ja Vam nisam u mogucnosti vratiti vase radove.
Nadam se da volite izazove kao i ja, te da cete prihvatiti sudjelovanje u ovom projektu. Slobodno proslijedite ovaj poziv svima koji bi zeljeli sudjelovati.
S velikim nestrpljenjem ocekujem vase misli i predmete.